Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Objavljeno

O nadi i strahu

Ne marim puno za generale. Kad je riječ o ratu, nemam sućuti za političare koji crtaju granice po stolovima, masnih prstiju. Sućut čuvam za gladne vojnike, promrzle u rovovima, kojima su prodali priču da se bore za pravu stvar, dok je njihovo meso samo topovsko, žetoni koje na gore spomenutim stolovima generali bacaju vamo-tamo, kako im je već rečeno. Ne marim puno za ideale. Od ideala se ne živi, ma što vam pričali. Ideali su luksuz bogatih u miru. Sirotinja živi od kruha, ako ga ima. 
Lažu vam kad kažu da su ratni zločinci nevini heroji. I da se sudi vama i vašem narodu. Ne sudi se. Jer vaš narod ima još puno generala i pukovnika i bojnika i svih mogućih časnika, i većina tih ne sjedi na sudu optužena da je silovala, klala, palila. Kako to? Možda zato jer je netko silno htio podvaliti toj manjini koja grije optuženičku klupu? A možda su jednostavno, pazi sad to, krivi. I najveća greška svakog naroda i svake države leži u činjenici da nije odavno sudila i presudila zločincima u vlast…

Najnoviji postovi

Natpišavanje

Rođendanski

O idejama i pravu da se prosereš

Kao najpametniji kompjuter

Samo #krhko, samo #nježno

Sustavni

Nabacani

Zapišavanje

Visit Plešivica

Idući put zaokružite ženu